Danas je crveno slovo u kalendaru za Star Wars obožavatelje, jer je prošlo točno deset godina od posljednjeg filma Osveta Sitha, a više od 30 godina od filma koji je izravno prethodio njemu, Povratak Jedija.
Naravno, ne planiram nikome pokvariti filmsko iskustvo tako da bih opisivao bilo što iz priče što se moglo saznati iz prvog prikazivanja, tako da svatko može slobodno pročitati.
Pa, ne mogu poreći da sam veliki obožavatelj Star Wars-a. Prvi film sam gledao kao dijete, a nisam imao ni 14 godina kada je posljednji dio prve trilogije prikazan u kinima. Početkom devedesetih počeli su izlaziti i knjige, koje sam također čitao jednu za drugom, i bio sam fasciniran koliko složen univerzum se stvara oko tri filma. Nakon toga uslijedila je prequel trilogija, koja je s jedne strane ozbiljno narušila sjećanje na stare filmove, a s druge strane još više otvorila univerzum Ratova zvijezda. Tada je George Lucas 2012. prodao svijet koji je stvorio Disney-u. Ta vijest podijelila je obožavatelje, a svi su zamišljali filmove s Mickey Mouse-om, no bilo je i ohrabrujućih znakova, najviše kada je objavljeno da će novi film režirati J.J. Abrams, koji je poznat kao veliki obožavatelj Star Wars-a.
Ove godine na proljeće objavljen je prvi teaser za film, koji je ljeti uslijedio s pravim trailerom, a s moje strane to je bilo posljednje što sam pogledao prije premijere, jer sam želio doživjeti svako iskustvo na velikom platnu.
Pa, film je upravo onakav kakav je i trailer, odnosno klasični Star Wars, koji je obožavatelj stvorio za obožavatelje. Naravno, uvodna glazba i natpis koji se udaljava u beskrajni svemir već u prvim minutama daju onaj osjećaj koji svaki obožavatelj želi, a to iskustvo ostaje tijekom cijelog filma.
Jedna od najvećih snaga filma su likovi. Svi mladi likovi su simpatični i mrzovoljni, ovisno o tome na kojoj su strani. Svaki od njih ima osobine koje smo već mogli zavoljeti kod Luke, Leie i Solo, a kada su već "stari" likovi spomenuti, naravno da se svi pojavljuju u filmu, i iako je proteklih trideset godina ostavilo trag na njima, s njima se Star Wars univerzum dovršava, i upravo su onakvi kakve smo ih zavoljeli.
Druge istaknute zasluge filma su da su se kreatori vratili u smjeru da su makete i maske izradili s najvećom mogućom preciznošću, i to se vidi u filmu. Nisu digitalni likovi koji trče kroz digitalne pozadine, već glumci od mesa i krvi koji mogu doživjeti svaku scenu, i to se osjeti u filmu. Naravno, isto vrijedi i za svemirske brodove i svemirske bitke, u kojima možemo vidjeti unaprijeđene modele, ali ipak X-wing i TIE fighteri vode zračne bitke koje oduzimaju dah. A kada su već svemirski brodovi u pitanju, jednostavno ne mogu proći bez spominjanja nevjerojatnih akrobacija Millennium Falcon-a.
Naposljetku, ali ne manje važno, Star Wars se vratio tamo gdje je nekada rođen. Ostavio je iza sebe središnji planet i vratio se na rubne dijelove, a vijećnice senata zamijenio ruševinama, drevnim ruševinama i tavernama. Moć je ponovno postala mistična stvar, koju razumjeti, shvatiti i koristiti može samo nekolicina odabranih.
Sve u svemu - iako je iskustvo još uvijek svježe koliko god može biti - mislim da smo dobili pravi Star Wars film, s dovoljno spektakla, uzbuđenja, humora i drame da će biti više nego dovoljno do nastavka koji izlazi za dvije godine. A ako u međuvremenu ogladnimo za malo Ratova zvijezda iskustva, tada će film Rogue One sljedeće godine zadovoljiti našu glad.
Također je važno napomenuti da će film biti sjajno iskustvo i za one koji ne poznaju prequels ili imaju samo blijeda sjećanja, jer su sukobi i lanac događaja nakon trideset godina gotovo potpuno nepovezani s Povratkom Jedija i prethodnim filmovima.
Idemo u kino, i neka Moć bude s vama!
