Možda ovo na prvi pogled zvuči pomalo čudno, jer se u svakoj igri na ovaj ili onaj način mora proglasiti pobjednik (osim u kooperativnim igrama), no natjecanje kao mehanika može funkcionirati na potpuno drugačiji način. Jedna od najjasnijih varijanti je kada se igrači trude da prvi dovedu svoju figuru do cilja. Ovo je tako drevna mehanika da postoje alati i prikazi iz trećeg tisućljeća prije Krista u Egiptu, Iraku i Iranu koji sugeriraju ovu igračku mehaniku, kao što je slučaj s Senet.
Ipak, mnoge društvene igre dijele određene karakteristike s ovim igrama, ali se ne mogu svrstati među natjecateljske igre. Na primjer, karakteristični mehanizam bacanja kocke i pomicanja u natjecateljskim igrama može se pronaći u Monopoly, gdje igrači bacaju kocku i pomiču se na polja koja im mogu pomoći ili ometati napredovanje, ali nema fizičke "ciljne linije", pobjeda se ne ostvaruje pozicijom, već prikupljanjem resursa.
Međutim, općenito se ovdje svrstavaju i igre gdje završetak igre izaziva određeni učinak, kao što je u Catan gdje igra odmah završava kada igrač na potezu dosegne deset ili više bodova.
Iako je natjecanje prilično uzbudljiva igračka mehanika, ipak se susrećemo s vrlo malo modernih igara koje koriste ovaj motor. Jedna od njih je Downforce, klasična igra utrkivanja automobila. Naravno, igra nastoji isključiti slučajni faktor korištenjem karata umjesto kocke, no začin igre je u tome što većina karata ne pomiče samo vlastita vozila igrača, već i vozila protivnika. Čak se tijekom utrke moraju sklapati oklade o tome koje će vozilo pobijediti. U pogledu dijela s okladama, pokazuje sličnost s drugom popularnom igrom utrkivanja, Camel Up, gdje se deva natječu za pobjedu.
Jedna od najklasičnijih natjecateljskih igara je Flamme Rouge, gdje igrači nastoje dovesti svoj tim od dva biciklista do pobjede. Ova igra koristi jednu od najklasičnijih i najčišćih formi natjecanja. Svaki igrač može pomaknuti samo svoje ljude igrajući karte, a jedini cilj je da igrač s jednom od svojih biciklističkih figura prvi dođe do cilja. Ovdje nema klađenja, a svi su odgovorni za svoj tim, koristeći pravilno odabrane karte za kretanje i dobro odabranu strategiju.
Kao što smo ranije spomenuli, natjecanje ne mora nužno značiti dovođenje figure do cilja kao ključ pobjede, već može biti postizanje nečeg drugog, složenijeg cilja. U slučaju Istanbul, to je sticanje pet rubina, dok se u Jaipur stiče 15 bodova ugleda, dok se u Kereskedők völgyé završetak igre aktivira postavljanjem osmog odjeljka. Iako u ovim igrama igra ne završava odmah nakon ispunjenja uvjeta, već se određena runda još dovršava kako bi svi igrači imali jednake broj poteza, tako da igrač koji je ispunio uvjet za završetak igre ne mora nužno biti pobjednik.
Sve u svemu, igre s mehanikom natjecanja koriste jednostavnu i staru mehaniku, no razvoj igara ovdje je također savršeno vidljiv i daleko je nadmašio funkciju bacanja kocke i pomicanja. Ipak, natjecanje kao mehanika jamči uzbudljivu igru, jer pobjeda lebdi pred očima svih igrača.
